LM Report 2005

Albanija

Glavni događaji od svibnja 2004.: Nakon izbora održanih u srpnju 2005., izrađen je nacrt zakona o humanitarnom razminiranju i poslan u Parlament na usvajanje. U ožujku 2005., završena je revizija strategije protuminskog djelovanja, kojom se razminiranje područja zagađenih minama visokog i srednjeg prioriteta odgađa za 2006., a svih područja za 2009. Odgovornost Vlade za protuminsko djelovanje također je odgođena za razdoblje od 2006. do 2009. U 2004., više od 400.000 četvornih metara dano je na korištenje (uključujući oko razminiranih 180.000 četvornih metara), u usporedbi s više od 1,100.000 četvornih metara u 2003. Smanjena stopa razminiranja i potreba da se revidira strategija pripisani su poteškoćama u 2004. godini kad se jedna od dvije organizacije koje su se bavile razminiranjem povukla radi nedostatka sredstava, a ozbiljna nesreća tijekom obuke odgodila je druge planirane aktivnosti. UNICEF je pružio potporu za pripremu dva priručnika o opasnostima od mina i oružja. Međunarodni su donatori osigurali oko 3,8 milijuna USD za protuminsko djelovanje u 2004. U 2004. značajno se povećao broj minskih žrtava i žrtava neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS). Na Prvoj revizijskoj konferenciji u Najrobiju, ustanovljeno je da je Albanija jedna od 24 zemlje članice s najvećim potrebama i odgovornošću da osigura adekvatnu pomoć preživjelima. UNDP je u listopadu 2004. započeo novi projekt pružanja pomoći žrtvama. U siječnju 2005., odobrena je Nacionalna strategija za osobe s invaliditetom, a u travnju 2005., usvojen je novi zakon kojim sve invalidne osobe imaju pravo na socijalnu mirovinu.

Politika zabrane mina

Republika Albanija potpisala je Konvenciju o zabrani korištenja, proizvodnje, skladištenja i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju (u daljnjem tekstu: sporazum o zabrani mina) 8. rujna 1998., ratificirala ga je 29. veljače 2000., a 1. kolovoza 20000. postala je zemljom članicom sporazuma. Zakonom 8547 od 11. studenog 1999. i Odlukom 269 od 25. svibnja 2000. sporazum je dobio zakonsku snagu u Albaniji, ali taj zakon i odluka nisu sadržavali kaznene odredbe.^{[1 ]} U veljači 2004., veleposlanik Albanije u Ujedinjenim narodima u Ženevi izjavio je da član 278 kaznenog zakona “zabranjuje nezakonitu proizvodnju, skladištenje, uporabu, uvoz, izvoz, prijenos i trgovinu svim ubojnim sredstvima u Albaniji te predviđa visoke kazne, čak do 20 godina.”^{[2 ]} U ožujku 2004., direktor Albanskih izvršnih vlasti za protuminsko djelovanje (AMAE) izjavio je da “Albanija još uvijek nema nacionalne zakone kojima bi se u Albaniji legalno proveo Otavski sporazum. To ostaje cilj za 2004.”^{[3 ]} Nema izvješća o daljnjem napretku.^{[4 ]}

Albanija je podnijela svoj godišnji transparentni izvještaj u skladu s člankom 7 Konvencije 29. travnja 2005., za kalendarsku godinu 2004. Izvještaj uključuje dobrovoljni obrazac J, te potanko opisuje napredak u razminiranju, edukaciji o opasnostima od mina i programima za pomoć preživjelima tijekom 2004. Albanija je ranije podnijela tri transparentna izvještaja.^[5]

Albanija je sudjelovala na Prvoj revizijskoj konferenciji u Najrobiju u studenom i prosincu 2004., a delegaciju je predvodio Besnik Baraj, zamjenik ministra obrane i predsjedavatelj albanskog Odbora za protuminsko djelovanje. U svojem je govoru ukratko prikazao napredak albanskog programa protuminskog djelovanja, konstatirao da je Nacionalna strategija protuminskog djelovanja nedavno revidirana, te rekao da je “strateški cilj učiniti Albaniju sigurnom od mina do 2006.” Također je rekao da Albanija podupire zajednički prijedlog za stvaranje regije bez mina u jugoistočnoj Europi do 2009.^{[6 ]}

Albanija je također sudjelovala na sastancima između zasjedanja u Ženevi u lipnju 2005., na kojima je dala izjave pred Stalnim odborom za razminiranje i pomoć žrtvama. Albanija nije sudjelovala u opširnim raspravama koje su zemlje članice vodile o pitanjima tumačenja i provedbe u vezi s člancima 1, 2 i 3, te stoga, nisu poznata stajališta Albanije o pitanjima koja se odnose na zajedničke vojne operacije sa zemljama ne-članicama, protutenkovske mine s osjetljivim detonatorom ili zaštitnim mehanizmom, i dopustivom broju mina zadržanom za obuku.^[7]

Albanija je 3. studenog 2004, sudjelovala na inauguralnom sastanku Foruma zemalja zagađenih minama (FOMAC) u New Yorku, skupine visoko-rangiranih predstavnika iz zemalja zagađenih minama.  FOMAC je osnovan kako bi se potakla suradnja među zemljama zagađenim minama.^{[8 ]}

Albanija je postala zemljom članicom Konvencije o konvencionalnom naoružanju i njezinog izmijenjenog protokola II 28. kolovoza 2002. U studenom 2004., sudjelovala je na 6. godišnjoj konferenciji zemalja članica protokola, ali nije podnijela godišnji izvještaj koji se zahtijeva člankom 13.

Uništenje zaliha, proizvodnja, prijenos i uporaba[9]

Albanija je završila uništenje svoje zalihe od 1,683.860 protupješačkih mina 4. travnja 2002., više od dvije godine ranije nego što je predviđeno rokom iz sporazuma, u okviru međunarodno financiranog projekta koji je proveden pod pokroviteljstvom NATO-a. Albanija je odlučila da neće zadržati određeni broj protupješačkih mina za istraživanje ili obuku.

Proizvodnja protupješačkih mina u Albaniji obustavljena je 1990., a službeno je prestala 1991. Dva proizvodna pogona ― ULP Mjekës u središnjoj Albaniji i KM Poliçan na jugu zemlje ― pretvoreni su u pogone za demilitarizaciju streljiva do 2002. Prema Ujedinjenim narodima, ruske protupješačke mine i kineske protutenkovske mine pronađene na Kosovu nakon sukoba 1999. godine možda su prebačene iz Albanije.^{[10 ]} Protupješačke mine u Albaniji zadnji put su korištene 1998. i 1999., na sjeveroistoku zemlje tijekom kosovske krize.

Problem kopnenih mina i eksplozivnih ostataka rata (ERW)

Zagađenost sjeveroistočne i središnje Albanije minama i eksplozivnim ostacima rata (ERW) posljedica je različitih događaja.

Na sjeveroistoku, zagađenost minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS) posljedica je uglavnom oružanog sukoba u susjednoj pokrajini Kosovo 1998. - 1999. Zagađenost uključuje rasprostranjena minska polja na albanskoj granici s Kosovom u područjima Kukes, Has i Tropoje. Ta su područja minirale snage Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) tijekom kosovske krize. U općem izvidu albanskih oružanih snaga 1999. – 2000., identificirana su 102 zagađena područja, koja obuhvaćaju više od 15 četvornih metara.^{[11 ]} Opasnost od eksplozija uključuje opasnost od protupješačkih i protutenkovskih mine koje su postavile snage SRJ, NUS-a i sub-streljiva raketnog topništva SRJ, i posljedica barem šest napada kazetnim bombama snaga NATO-a unutar albanskog teritorija. Dodatna je poteškoća što u Albaniji nema raspoloživih zapisa o minskim poljima.^{[12 ]}

U pretežno ruralnom okrugu Kukesa, jednom od najsiromašnijih u Albaniji, s populacijom od gotovo 120.000 ljudi, 39 sela su izravno zagađena minama i NUS-om. Glavne djelatnosti u tim selima vođenje su stoke na ispašu, obrađivanje zemlje, skupljanje ogrjevnog drveta i drugi načini golog preživljavanja. Iako je većina ljudi obaviještena o opasnosti od mina, opasnost od nesreća i dalje postoji zbog ekonomskog pritiska da se koristi zagađena zemlja.^[13]

Problem mina i NUS-a također ozbiljno utječe na razvoj infrastrukture. Tisuće četvornih metara zemlja moralo je biti razminirano radi izgradnje vrlo važne cestovne veze između Bajram Curri i Gjakova.^{[14 ]} Druga su područja morala biti razminirana kako bi se mogle otvoriti nove granične kontrolne postaje. Neki izvori vode u sjeveroistočnoj Albaniji i dalje su blokirani minama. Albanska izvršna vlast za protuminsku djelatnost opisuje granicu između Albanije i Kosova, prvorazredno područje za razvoj ekoturizma, kao pustopoljinu radi zagađenosti minama i NUS-om. Ophodnja granice, gdje dolazi do nedopuštene trgovine i drugih prekograničnih kriminalnih radnji, vrlo je teška i opasna. Od kraja kosovske krize 1999., 13 policajaca je ranjeno ili je ubijeno minama i NUS-om.^{[15 ]}

Središnje regije Albanije također su zagađene minama i eksplozivnim ostacima rata, što je posljedica pljački vojnih skladišta tijekom široko rasprostranjenih građanskih nereda 1997. Procjenjivalo se da je oko 2,2 četvornih kilometara zemlje zagađeno napuštenim eksplozivnim ubojnim sredstvima (AXO), te da postoji 15 “opasnih točaka.” U travnju 2004., Albanija je izvijestila da je razminiranje opasnih točaka završeno.^{[16 ]} Amnestija kojom se poticala predaja opljačkanih mina i AXO istekla je 31. svibnja 2005., nakon što je nekoliko puta produženo vrijeme njezina trajanja.^{[17 ]} U tim je područjima zabrinutost zbog nesreća navodno veća nego u područjima zagađenim minama na sjeveroistoku zemlje.^{[18 ]}

Program protuminskog djelovanja

Albanska izvršna vlast za protuminsko djelovanje (AMAE) operativno je tijelo osnovano kako bi provodilo program protuminskog djelovanja pod vodstvom Albanskog odbora za protuminsko djelovanje (AMAC). Zamjenik ministra obrane predsjedava AMAC-om.^{[19 ]}

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) od 2002. želi osnažiti nacionalne kapacitete za planiranje protuminskog djelovanja. Strategija UNDP-a za protuminsko djelovanje iz lipnja 2002. revidirana je tijekom 2004., najavljena na Prvoj revizijskoj konferenciji u Najrobiju u studenom i prosincu 2004., a finalizirana 2. ožujka 2005.^[20]

Cilj je revidirane strategije osloboditi Albaniju posljedica mina i NUS-a do 2006., kad se očekuje da će preostati još samo područja niskog prioriteta.^{[21 ]} Strategija postupno uvodi odgovornost vlade za preostali problem mina i NUS-a u razdoblju od 2006. do 2009.što je odgoda u odnosu na prijašnji plan prema kojem je Albanija trebala preuzeti odgovornost u razdoblju 2004. - 2005. Sva zagađena područja tako će biti razminirana do 2009. Revidirana strategija uključuje razminiranje, edukaciju o opasnosti od mina i pomoć žrtvama.^{[22 ]}

Nacrt zakona o humanitarnom razminiranju, koji je navodno u pripremi od ožujka 2004., AMAE je ponovno pregledala 7. lipnja 2005. Nakon parlamentarnih izbora održanih u srpnju 2005., očekivalo se da će novi parlament odobriti novi zakon i osigurati proračunska sredstva za njegovu provedbu. U međuvremenu, nacrt je poslan pravnim odjelima relevantnih ministarstava i AMAC-u na razmatranje u odnosu na postojeći zakon, te radi moguće revizije.^[23]

Prema AMAE, njihov program protuminskog djelovanja inkorporiran je u Strategiju regionalnog razvoja za okrug Kukes, te je na taj način omogućena provedba razvojnih projekata u prethodno zagađenim područjima; ta su područja dobila prioritet za razvojne projekte. Protuminsko djelovanje također je usko povezano s razvojem kroz Procjenu ruralnog razvoja regije Kukes, koju su u siječnju 2005. zajednički izvršili razvojni timovi AMAE i UNDP-a.^{[24 ]} Obrazovanje o opasnostima od mina je identificirano kao integralni dio programa protuminskog djelovanja u kolovozu 2002. AMAE koordinira sve aktivnosti protuminskog djelovanja sjeveroistočnoj Albaniji, uključujući obrazovanje o opasnostima od mina.^[25]

Tijekom 2004., UNDP je pružio veću pomoć AMAE, osiguravajući savjetnika za operacije i glavnog tehničkog savjetnika. UN-ov savjetnik volonter za pomoć minskim žrtvama također se pridružio AMAE u 2004., u Tirani, a lokalni asistent IMSMA pridružio se regionalnom uredu u Kukesu.^{[26 ]} Sustav upravljanja informacijama za protuminsko djelovanje (IMSMA) u Albaniji koristi se od 2002. UNDP izvještava da je od 2002., AMAE “razvila kapacitete da u potpunosti vodi program protuminskog djelovanja uključujući i jednu odjel IMSMA, odjel za podršku, odjel za operacije i odjel za upravljanje kvalitetom sa sjedištem u Regionalnom uredu u Kukesu.”^{[27 ]}

U 2004., kao i prethodnih godina od 2000., razminiranjem i ispitivanjem kapaciteta u Albaniji bavile su se međunarodne nevladine organizacije koje izravno financiraju međunarodni donatori. Zbog nedostatka sredstava, Švicarska fondacija za protuminsko djelovanje (FSD) prekinula je svoje aktivnosti u Albaniji u ožujku 2004.^{[28 ]} Handicap International (HI) prestao je s obukom i drugim pripremama za tehnički izvid nakon velike nesreće koja se dogodila za vrijeme obuke u svibnju 2004. DanChurchAid nastavo je s radom, kao jedina organizacija za protuminsko djelovanje koja je radila u Albaniji tijekom cijele 2004. U razdoblju 1999-2000., albanske oružane snage provele su izvid, te obavljale aktivnosti razminiranja.

AMAE izvještava da su povlačenje FSD-a, i nesreća tijekom obuke koja je dovela do povlačenja HI-a, spriječile postizanje ciljeva razminiranja i izvida za 2004., te, dijelom, utjecale na reviziju Nacionalne strategije protuminskog djelovanja.^{[29 ]} Na aktivnosti u 2004. također je negativno utjecalo nepostojanje helikopterske podrške za osiguranje evakuacije unutar vremenskog roka koji preporučuju Međunarodni standardi protuminskog djelovanja (IMAS) u slučaju nesreća pri razminiranju udaljenih područja. Radi obustavljanja ove podrške, koju je prije osiguravao KFOR na Kosovu, AMAE je obustavila aktivnosti u udaljenim područjima u korist manje udaljenih miniranih područja, što je za posljedicu imalo promjenu prioriteta razminiranja za 2004.^{[30 ]} Godine 2005., glavni stožer Ministarstva obrane pristao je besplatno osigurati uslugu helikopterske medicinske evakuacije timovima koji vrše razminiranje.^{[31 ]} Sve organizacije koje se bave razminiranjem u Albaniji osigurane su.^{[32 ]}

DanChurchAid počeo je sezonu razminiranja 2004. s osam timova, jednim timom za izvid utjecaja miniranosti na zajednicu i jednim timom s psima za detekciju mina. Krajem rujna, kapaciteti su im prošireni, te su dobili još jedan tim za razminiranje za čišćenje područja na kojima su se vodile borbe. Naglasak je bio izgradnji lokalnih kapaciteta za razminiranje putem raznih jezičnih tečajeva i obuke za stjecanje drugih vještina. Tijekom 2004., u Albaniji uopće nisu rabljeni mehanički strojevi za razminiranje.^[33]

AMAE je odgovorna za kontrolu kvalitete, koja u Albaniji nije provođena do rujna 2002. Otada je AMAE kontrolirala uzorke prethodno razminiranih područja. Nakon kontrole kvalitete, razminirana se zemlja predaje zajednici na svečanostima kojima prisustvuju AMAE, lokalne organizacije, članovi lokalne zajednice i osobe koje su preživjele eksplozije mina.^[34]

Izvid i procjena

Izvid I stupnja koji su provele albanske oružane snage u razdoblju 1999-2000. rezultirao je procjenom da u Albaniji postoji oko 15 četvornih kilometara zemlje zagađene minama i NUS-om. Ta je procjena stalno revidirana tehničkim izvidima i izvidima utjecaja miniranosti na zajednicu koji su vođeni od 2002. Krajem 2004., procijenjeno je da su 4,3 četvorna kilometra zemlje zagađena minama i NUS-om.

Procjena područja zagađenog minama i NUS-om krajem 2004 (četvorni metri)[35]

Visokog prioriteta	1,149.738
Srednjeg prioriteta	915.283
Niskog prioriteta	2,258.378
Ukupno zagađeno područje	4,323.399

Područja visokog prioriteta gusto su naseljena područja, područja u kojima je došlo do minskih nesreća, i ona gdje zagađenost utječe na poljoprivredu i ispašu stoke. Područja srednjeg prioriteta područja su koja nisu tako gusto naseljena i gdje nije bilo nesreća uzrokovanih minama, ali zagađenost mina i NUS-om negativno utječu na društveno-gospodarske aktivnosti. Područja niskog prioriteta ne nalaze se u blizini naseljenih središta, te je društveno-gospodarski utjecaj zagađenosti na stanovništvo vrlo mali. Na početku svake sezone razminiranja, AMAE u suradnji s lokalnim zajednicama i partnerima u protuminskom djelovanju predlaže prioritete za razminiranje, te ih ponosi AMAC-u na odobravanje.^{[36 ]}

Do kraja 2004., tim za provođenje izvida utjecaja miniranosti na zajednicu organizacije DanChurchAid ustanovio je točnu lokaciju dodatnih 26 minskih polja i opasnih područja u području svoje odgovornosti. Od 2002., organizacija DanChurchAid je područje od 15 četvornih kilometara koje je prvobitno smatrano opasnim smanjila za više od šest četvornih kilometara, te locirala 139 sumnjivih područja koja pokrivaju više od tri četvorna kilometra. Izvid utjecaja miniranosti na zajednicu uključuje prikupljanje detaljnih informacija o lokacijama miniranih područja, sakupljanje skivenih spremišta mina i NUS-a, kao i prikupljanje podataka o društveno-gospodarskom utjecaju mina i NUS-a. Te se informacije koriste kako bi se odredio prioritet miniranih područja za razminiranje, te stanovništvo educiralo o potvrđenim opasnim područjima.^{[37 ]}

Projekt tehničkog izvida, koji je obustavljen u svibnju 2004. zbog teške nesreće tijekom obuke, ponovno je počeo u ožujku 2005. Projekt je preimenovan u Projekt tehničkog izvida i razminiranja, jer se kombinacija tehnika razminiranja i izvida pokazala najisplativijom metodom za uglavnom linearna minirana područja u Albaniji.^{[38 ]}Organizacija DanChurchAid izabrana je kao zamjena za Handicap International kao provedbena organizacija, putem natječaja koji je vodio UNDP.^{[39 ]}

Uklanjanje mina i NUS-a

Prema članku 5 Sporazuma o zabrani mina, Albanija mora uništiti sve protupješačke mine na miniranim područjima pod njezinom jurisdikcijom ili nadzorom što je prije moguće, a najkasnije do 1. kolovoza 2010. Strategija protuminskog djelovanja koja je dovršena u ožujku 2005. predviđa razminiranje područja visokog i srednjeg prioriteta do prosinca 2006. a svih područja do 2009.^{[40 ]}

Tijekom 2004., dano je na korištenje ukupno 423.852 četvorna metra zemlje, od čega je 182.792 četvornih metara razminirano. To je bila znatno manja površina od površine dane na korištenje u 2003. (1,110.401 četvornih metara, što je još uvijek bilo manje od planiranog).^[41]

Područje razminirano i dano na korištenje u 2004. (četvorni metri)[42]

Ručno razminiranje	182.792
Dano na korištenje nakon izvida	241.060
Ukupna površina dana na korištenje	423.852
Protupješačke mine	2.265 (217 u tajnim spremištima)[43]
Protutenkovske mine	1 (u tajnom spremištu)
NUS	62 (15 u spremištima)

Organizacija DanChurchAid bila je odgovorna za sve razminiranje i tehničke izvide u Albaniji tijekom 2004. Razminirano je 16 minskih polja prije nego što je zbog zime obustavljen rad na dodatnih devet minskih polja; rad je nastavljen 2005. Korišteni su timovi pirotehničara, tim za čišćenje područja na kojima su se vodile borbe i tim s psima za detekciju mina. DanChurchAid izvještava da područje razminirano tijekom 2004. predstavlja povećanje produktivnosti od 30% u usporedbi s 126.117 četvornih metara koje su njihovi timovi razminirali tijekom 2003.^[44]

Tim za izvid utjecaja miniranosti na zajednicu također je bio odgovoran za preuzimanje skrivenih mina i NUS-a od stanovništva u područjima zagađenim minama; 217 protupješačkih mina, jedna protutenkovska, i 15 NUS-a sakupljeni su iz privatnih skrovišta.^{[45 ]}

Dana 10. rujna 2004., pirotehničar DanChurchAid ozlijeđen je tijekom razminiranja.^{[46 ]} Tijekom prvobitne obuke HI-a za projekt tehničkog izvida, dvije osobe koje su pohađale obuku smrtno su stradale, a 18 ih je ranjeno kad je 24. svibnja 2004. eksplodirala kazetna bomba.

Edukacija o opasnostima od mina

Organizacije koje se bave projektima edukacije o opasnostima od mina (u daljnjem tekstu: edukacijom) tijekom 2004. uključivale su Albanski Crveni križ, Udruženje žrtava mina i naoružanja, UNICEF, AMAE i albanski Institut za pedagoške studije.

AMAE je koordinirao projekte edukacije “kao integralni dio AMAP-a [Abanskog programa protuminskog djelovanja] kako bi učinkovito došao do svih ciljnih skupina do 2005.”^{[47 ]} Aktivnosti svih organizacija koje provode edukaciju trebale su biti integrirane, s mjesečnim koordinacijskim sastancima i redovnim terenskim monitoringom. Ove su se dužnosti odnosile posebno na sjeveroistočnu Albaniju.^{[48 ]} Standardi edukacije temeljeni na Međunarodnim standardima protuminskog djelovanja (IMAS) uvedeni su 2003.

Novi plan protuminskog djelovanja najavljen u lipnju 2004. osigurao je plan za edukaciju sve do prosinca 2006., uključujući i obvezu da aktivnosti edukacije budu u skladu s IMAS, da budu usmjerene na zajednicu, koordinirane s organizacijama za razminiranje, i da edukacija bude uključena u nastavni plan osnovnih škola. U regionalnom uredu u Kukesu, otvoreno je novo radno mjesto – za nadgledanje i koordiniranje protuminskog djelovanja, uključujući edukaciju na terenu.^[49]

U albanskom izvještaju u skladu s članom 7 za 2004. dan je kratki prikaz aktivnosti edukacije od 2001., te potanki opis aktivnosti tijekom 2004.^{[50 ]} AMAE je izvijestila da u sjeveroistočnoj Albaniji i dalje ima minskih žrtava, ali broj nesreća se smanjio kao posljedica onoga što AMAE opisuje kao dobar napredak u razminiranju, i dobro provedenim i koordiniranim aktivnostima edukacije.^{[51 ]}

UNICEF je u Albaniji od 1999. vodeća agencija UN-a za edukaciju. Tijekom 2004., UNICEF je pružio potporu za pripremu dva priručnika o opasnostima od mina i naoružanja, jednog za učenike i drugog za predavače, koji su trebali biti besplatno distribuirani diljem Albanije, nakon probnog razdoblja u okrugu Kukes. Priručnike je pripremio albanski Institut za pedagoške studije, u suradnji s AMAE. Prema AMAE, priručnici su potrebni zbog velikog broja nesreća na opasnim točkama ili njihovoj blizini tj. – na eksplodiranim skladištima streljiva – koja postoje diljem Albanije (nisu ograničena samo na sjeveroistok zemlje zagađen minama).^{[52 ]}

Tijekom 2004., zajednički program edukacije koji je vodio Albanski Crveni križ, a financirao Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), obuhvatio je 6.500 ljudi, uključujući više od 3.400 djece u područjima zagađenim minama. Održano je 410 prezentacija za razne skupine unutar zajednica, djeci su u okviru škola podijeljene igre koje sadrže edukativne poruke, te je podignuto devet velikih oglasnih panoa u zajednicama zagađenim minama.^{[53 ]}Radi pružanja potpore integriranoj strategiji protuminskog djelovanja i edukacije, koordinator Crvenog križa i instruktori edukacije o opasnostima od mina održavali su kontakte s organizacijama za razminiranje koje su radile na tom području, kako bi iz dana u dan pružali potporu razminiranju, te bili veza između zajednica u području zagađenom minama i pirotehničara.^{[54 ]}

Lokalna nevladina organizacija Udruženje žrtava mina i naoružanja (VMA) provela je edukaciju u 39 sela zagađena minama na sjeveroistoku Albanije, od studenog 2003. do studenog 2004., uz potporu UNICEF-a. Edukacija je organizirana kroz protuminske odbore koji su osnovani u selima, a čiji su članovi utjecajni stanovnici sela, uključujući bolničarke, učitelje, te predstavnike mladih iz škola. Ti odbori, uz potporu tima VMA, organizirali su mjesečne sastanke kako bi širili informacije u vezi s edukacijom. Tim VMA također je osigurao zajednicama zagađenim minama edukativne materijale, uključujući plakate i brošure. Ovaj je projekt financirala Vlada SAD-a.^{[55 ]}

Također su organizirane aktivnosti edukacije u školama, uključujući natječaj za najbolje dizajnirani plakat, brošure, pjesme, igrokaze i informacije o minskim poljima, znakove za opasnost od mina i pitanja zaštite okoliša. Putujuće kazalište putovalo je od sela do sela kako bi širilo informacije o sigurnosti.^[56]

Financiranje i pomoć

Landmine Monitor navodi iznos od ukupno 3,793.344 dolara za protuminsko djelovanje za Albaniju u 2004., u usporedbi s 3,6 milijuna dolara potrošenih u 2003.^{[57 ]} Prema izvještaju, šest zemalja je 2004. osiguralo iznos od 3,068.458 dolara:

• Austrija: 49.500 Eura (61.568 USD) Specijalnom Fondu ICRC-a za Projekt Disabled Tirana;^[58]
• Češka Republika: 50.000 USD kroz ITF (Međunarodni fond za razminiranje i pomoć minskim žrtvama) za razminiranje i obuku, i za pomoć žrtvama za djecu kroz lokalne nevladine organizacije;^[59]
• Njemačka: 300.000 Eura (373.140 USD) kroz ITF za razminiranje - organizaciji DanChurchAid;^[60]
• Švicarska: 126.563 CHF (93.750 USD) u naravi UNDP-u;^[61]
• Ujedinjeno Kraljevstvo: 400.000 USD (UNDP je izvijestio o iznosima od 150.000 USD i 250.000 USD kao sredstvima primljenim 2004. za protuminsko djelovanje u Albaniji;^[62]
• SAD: 2,090.000 USD, uključujući 1,750.000 USD kroz ITF - organizaciji DCA za razminiranje i izgradnju nacionalnih kapaciteta za razminiranje, i 340.000 USD za pomoć žrtvama kroz Fond Leahy za žrtve rata.^[63]

Međunarodni fond za razminiranje i pomoć minskim žrtvama (ITF) izvijestio je da je dodijelio 2,833.958 USD ili 11,3 % svojih sredstava za 2004. za protuminsko djelovanje u Albaniji u 2004. ITF je također izvijestio o sljedećim donacijama, osim onih gore navedenih: Kanada (149.577 dolara) i DanChurchAid (575.309 dolara).^{[64 ]} ITF također izvještava o drugim nespecificiranim donacijama od Europske Komisije, SAD-a i privatnih donatora.^{[65 ]}

Od ITF-ovih sredstava - 2,833.958 USD za Albaniju za 2004., 81 % (2,295.792 USD) potrošen je na razminiranje, 4,3 % (123.589 USD) na pomoć žrtvama, 6,8 % (191.627 USD) na potporu Odboru za protuminsko djelovanje, a 7,9 % (222.950 USD) za druge projekte.^{[66 ]}

AMAE izvještava o sredstvima za protuminsko djelovanje u 2004. od više od 5,5 milijuna USD, od kojih je 2,203.719 USD dodijeljeno za razminiranje (ta su sredstva donirale Njemačka, Češka Republika, Europska Komisija, SAD kroz ITF, i Danska), 2 milijuna Eura (2,487.600 USD) za tehničke izvide (Europska Komisija), 116.000 USD za edukaciju (SAD), 262.300 USD za pomoć žrtvama (SAD kroz ITF, ICRC, Ujedinjeno Kraljevstvo i individualni donatori), i 449.799 USD za izgradnju kapaciteta (Kanada, UNDP i SAD kroz ITF).^[67]

Troškovi AMAE predviđeni u proračunu za 2005. - 2006. iznosili su 8,65 milijuna USD.^{[68 ]} Vlada je planirala pridonijeti osiguravajući helikopter za evakuacije iz udaljenih područja, te nabavom eksploziva za operacije razminiranja; ti doprinosi nisu uračunati u troškove.^{[69 ]}

Žrtve mina i NUS-a

U Albaniji je 2004. godine bilo 25 novih žrtava mina i NUS-a, uključujući šest smrtno stradalih osoba i 19 ranjenih, u tri minske nesreće. Dana 17. svibnja, četiri Albanca, stara 14, 16, 20 i 38 godina, ubijeni su protutenkovskom minom dok su u okrugu Kukes skupljali trave, oko 1,5 kilometar od granice s Makedonijom; nije se znalo da je to područje zagađeno minama. Dana 24. svibnja, tijekom obuke osoblja za projekt tehničkog izvida eksplodiralo je sub-streljivo KB-1. Smrtno su stradale dvije osobe, a 18 ih je ranjeno.^{[70 ]}Dana 10. rujna 2004., jedan pirotehničar koji je radio za DanChurchAid ranjen je tijekom razminiranja.^{[71 ]} To je povećanje u usporedbi s četiri osobe koje su ranjene 2003.^[72]

Vijesti o žrtvama stižu i u 2005. U travnju, tijekom razminiranja ranjen je jedan pirotehničar koji je radio za DanChurchAid, a u lipnju, na kosovskoj strani granice ranjen je čovjek dok je čuvao stoku na ispaši.^{[73 ]}

U lipnju 2005., baza podataka AMAE sadržavala je informacije o 272 žrtve mina i NUS-a na sjeveroistoku Albanije od 1999: 34 osobe su ubijene, a 238 ranjene. Skupina u kojoj ima najviše minskih žrtava su muškarci sposobni za rad.^{[74 ]} Podaci o žrtvama mina i NUS-a skupljeni su uz potporu Albanskog Crvenog križa i VMA-Kukesi. Baza podataka IMSMA je 2004. prebačena u regionalni ured AMAE u Kukesu kako bi bila bliže operacijama razminiranja.^[75]

Sveobuhvatne informacije o broju ljudi ubijenih ili ranjenih minama i NUS-om na opasnim točkama u drugim dijelovima Albanije od 1997. nisu poznate. U lipnju 2004., AMAE je izvijestila da ima oko 400 osoba koje su preživjele nesreće izazvane NUS-om.^{[76 ]}

Pomoć preživjelima

Na Prvoj revizijskoj konferenciji u Najrobiju, ustanovljeno je da je Albanija jedna od 24 zemlje članice sa značajnim brojem osoba koje su preživjele minske nesreće, te s “najvećom odgovornošću da djeluje, ali također s najvećim potrebama i očekivanjima pomoći" kad se radi o osiguranju odgovarajućih usluga za njegu, rehabilitaciju i reintegraciju preživjelih u zajednicu.^[77]

Albanija je 2005. podnijela dobrovoljni Obrazac J kako bi izvijestila o aktivnostima pomoći žrtvama, zajedno sa svojim godišnjim izvještajem u skladu s člankom 7.^[78]

U 2004., nastavljen je napredak u vezi s integriranom strategijom za pomoć žrtvama usvojenom u 2003.^{[79 ]} Strategija uključuje izgradnju lokalnih kapaciteta za traumatološku kirurgiju i rehabilitaciju, te gospodarsku reintegraciju preživjelih minskih žrtava kroz shemu mikro-financiranja. AMAE koordinira aktivnosti pomoći žrtvama u suradnji s Ministarstvom zdravstva, bolnicom Kukes, Institutom za primarnu zdravstvenu skrb, Nacionalnim centrom za protetiku, Albanskim Crvenim križem, VMA-Kukesi, ICRC-om, UNDP-om, slovenskim Institutom za rehabilitaciju i ITF-om. Kao savjetnik za pomoć žrtvama zaposlen je UN-ov volonter kako bi se do prosinca 2006. razvila održiva sposobnost za pomoć žrtvama.^{[80 ]}

UNDP - Albanija je u listopadu 2004. započeo novi projekt pomoći žrtvama, koji financiraju Ujedinjeno Kraljevstvo i UNDP-ov Ured za prevenciju kriznog stanja i oporavak. Cilj je projekta razviti rehabilitacijsku mrežu utemeljenu u zajednici (CBR) u selima zagađenim minama, hitni medicinski fond za žrtve koje su preživjele nesreće uzrokovane minama i NUS-om, i centar za protetsku pomoć u bolnici u Kukesu za popravak i održavanje proteza; integrirati društveno-gospodarske programe u lokalne programe razvoja; ažurirati bazu podataka IMSMA kako bi uključivala žrtve opasnih točaka iz 1997. Ranije je fizička rehabilitacija bila vrlo ograničena jer u područjima zagađenim minama nisu postojali rehabilitacijski centri.

U studenom 2004., jedan albanski kirurg ortoped i četiri specijalista iz slovenskog Instituta za rehabilitaciju održali su za 30 bolničarki iz sela zagađenih minama šestodnevnu obuku iz osnovnih rehabilitacijskih vještina za projekt CBR. U studenom i prosincu, tehničar za popravak proteza bio je na šestotjednoj obuci u Nacionalnom centru za protetiku. Prema podacima iz svibnja 2005., u novom Centru za protetiku pomoć je primilo 16 osoba s amputiranim udovima. Jedan fizioterapeut i jedan neurolog iz bolnice u Kukesu također su bili na obuci koju je financirao UNDP. VMA-Kukesi u selima zagađenim minama organizira mrežu CBR. Jedna preživjela žrtva također je bila na liječenju ozljeda oka u ruskoj klinici IGLI u Tirani uz potporu hitnog fonda za pomoć. Liječenje druge dvije žrtve s ozljedama vida financirano je kroz donacije skupljene na Noći tisuću večera održanoj 2003.^{[81 ]}

Državne ustanove osiguravaju medicinsku pomoć i liječenje minskim žrtvama. Glavna specijalizirana ustanova je Središnja sveučilišna vojna bolnica u Tirani. Međutim, ta se bolnica nalazi daleko od područja zagađenih minama.^[82]

Regionalna bolnica u Kukesu glavna je bolnica u području zagađenom minama. Bolnice na razini okruga imaju samo osnovnu opremu i nemaju odjele za intenzivnu njegu. U tim bolnicama minske žrtve mogu primiti inicijalno liječenje, ali teži slučajevi prebacuju se u Kukes. U studenom 2004., pokretna oprema za rendgenski pregled i ortopedski kirurški pribor dostavljeni su u bolnicu u Kukesu, čime je poboljšan njezin kirurški kapacitet. Sredstva je osigurala Vlada SAD-a kroz ITF. Početkom 2004., u Sloveniji je organizirana obuka za dva kirurga i jednog anestetičara.^{[83 ]}

Nacionalni centar za protetiku (NPC) u Tirani, koji se nalazi u Nacionalnom traumatološkom centru u okviru Središnje sveučilišne vojne bolnice, jedini je centar za protetiku i ortotiku u Albaniji. Ima kapacitet za proizvodnju proteza za donje udove. Sve su usluge besplatne, osim kolica i štaka, ako su potrebne. Specijalni fond ICRC-a za invalidne osobe (SFD) preuzeo je u 2004. pružanje pomoći centru na način da mu je osigurao sirovine, te izobrazbu za tehničare na radnom mjestu. SFD je također sponzorirao jednom tehničaru iz NPC-a međunarodno priznat 2,5-godišnji studij protetike u Bangaloreu, Indija. U 2004. oko 950 ljudi je primilo pomoć NPC-a, uključujući 154 osobe koje su pretrpjele amputaciju.^{[84 ]}

Godine 2004., 15 osoba koje su preživjele nesreće uzrokovane minama i NUS-om i koje su trebale specijalističko liječenje nedostupno u Albaniji rehabilitirane su u slovenskom Institutu za rehabilitaciju, uz potporu ITF-a. ITF je također financirao boravak u jednotjednom ljetnom kampu u Sloveniji za petoro djece koja su preživjela nesreće. Boravak u kampu je organizirao Slovenski Crveni križ. Sredstva je također osigurala Vlada SAD-a kroz ITF, te su skupljena na Noći tisuću večera održanoj u Sloveniji.^[85]

Novo Talijansko sveučilište u Tirani je 2005. uvelo trogodišnji međunarodno priznati program za fizioterapeute. U Albaniji ne postoji škola za protetiku i ortotiku za izobrazbu tehničara.^[86]

Lokalna nevladina organizacija, VMA-Kukesi, djeluje u sjeveroistočnoj Albaniji. Osigurava psiho-socijalnu potporu, profesionalno osposobljavanje, te aktivnosti za generiranje prihoda za preživjele minske žrtve i njihove obitelji u 39 sela u tri okruga zagađena minama - Has, Kukes, i Tropoja. VMA je 2004. organizirala ljetni kamp za 360 djece, uključujući preživjele minske žrtve i obitelji ubijenih ili ranjenih žrtava. Projekt društveno-gospodarske reintegracije VMA osigurava profesionalno osposobljavanje bazirano u zajednici, beskamatne zajmove, krave, koze, piliće ili košnice kako bi se razvile kućne aktivnosti kojima se stvara prihod. U 2004., 37 preživjelih minskih žrtava i njihove obitelji bili su uključeni u projekt koji financira Vlada SAD-a kroz ITF, te koji se također financira kroz donacije skupljene na Noći tisuću večera. Do lipnja 2005., 238 preživjelih žrtava mina i NUS-a bili su registrirani članovi VMA-Kukesi.^{[87 ]}

U veljači 2005., prigodom Noći tisuću večera koju su u Albaniji organizirala veleposlanstva SAD-a i Nizozemske sakupljeno je 18.000 dolara od individualnih donatora. Sredstva će biti upotrijebljena za liječenje preživjelih žrtava s ozljedama vida.^[88]

Dvije preživjele minske žrtve iz Albanije sudjelovale su na seminaru Raising the Voices u Ženevi u veljači 2004., i na Prvoj revizijskoj konferenciji u Najrobiju u studenom i prosincu 2004.

Politika i praksa za osobe s invaliditetom

Ministarstvo rada i socijalnih pitanja odgovorno je za pitanja koja se odnose na osobe s invaliditetom, uključujući preživjele žrtve mina.

Albanija ima zakone koji štite prava osoba s invaliditetom. Preživjele žrtve mina imaju pravo na ista prava kao sve osobe s invaliditetom u Albaniji.^{[89 ]} Ipak, osobe s invaliditetom navodno su diskriminirane kad se radi o zapošljavanju, obrazovanju i drugim državnim službama u Albaniji.^{[90 ]} U travnju 2005., Ministarstvo je donijelo novi zakon kojim sve osobe s invaliditetom dobivaju pravo (čak i one koji nisu bili službeno zaposlene u vrijeme ranjavanja) na socijalnu mirovinu. Visina mirovine ovisi o stupnju invaliditeta.^{[91 ]}

U kolovozu 2004., Ministarstvo je predalo Nacionalnu strategiju za osobe s invaliditetom, čiji je cilj poboljšati životne uvjete osoba s invaliditetom putem usluga, obrazovanja, zapošljavanja, profesionalnog osposobljavanja, izgradnje kapaciteta, zakona i pristupačnosti. Vijeće ministara odobrilo je strategiju 7. siječnja 2005.^{[92 ]}

Albanska Fondacija za prava invalidnih osoba sa sjedištem u Tirani, krovna organizacija svih nevladinih organizacija koje rade s osobama s invaliditetom, pruža pomoć preživjelim žrtvama mina i drugim invalidnim osobama. Fondacija ima odvjetnika koji zastupa osobe s invaliditetom ako im je potrebna pravna pomoć.^{[93 ]}

Program organizacije Handicap International u Albaniji usredotočen je na izgradnju kapaciteta lokalnih organizacija koje rade s invalidnim osobama.^[94]

---

^{[1 ]}Puni naziv odluke glasi: Odluka Vijeća ministara br. 269, “O zabrani uporabe, skladištenja, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i njihovom uništenju,” 25. svibnja 2000.
^{[2 ]}Prezentacija Albanije, Stalni odbor za razminiranje, edukaciju o opasnostima od mina i protuminske tehnologije, Ženeva, 11. veljače 2004. Ovime se upućuje na članak 278 albanskog Kaznenog zakona koji predviđa kaznene mjere za “proizvodnju bojevog oružja i streljiva, bombi, mina ili eksploziva bez odobrenja Vladinih tijela” i za prijenos “oružja i bojevog streljiva [i] eksploziva.”
^{[3 ]}Intervju s Arben Brahom, direktorom Albanskih izvršnih vlasti za protuminsko djelovanje (AMAE), Tirana, 15. ožujak 2004.
^{[4 ]}Albanija je prvobitno izvijestila da su zakoni bili u izradi još 2000. Vidi Landmine Monitor Report 2004 (Izvještaj landmine Monitora za 2004.), str. 98.
^[5] Prijašnji izvještaji u skladu s člankom 7 podneseni su 30. travnja 2004.; 30. travnja 2003.; 3. travnja 2002.. Rok za inicijalni izvještaj bio je 28. siječnja 2001.
^{[6 ]}Govor Besnika Baraja, zamjenika ministra obrane na samitu o svijetu slobodnom od mina održanom u Najrobiju (Prva revizijska konferencija), Najrobi, 2. prosinca 2004. Vidi također “Inicijativa za regije bez mina: Primjer Jugoistočne Europe bez mina do 2009.,” koji je pripremila Slovenija, prezentiran na Prvoj revizijskoj konferenciji, Najrobi, 1. prosinca 2004. Potporu su pružile Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Hrvatska, BJR Makedonija, Norveška, Srbija i Crna Gora, Slovenija i Europska Komisija.
^[7] Značajno je da Albanija nije izrazila svoj stav o legalnosti prijenosa protupješačkih mina preko svojeg teritorija od strane zemlje ne-članice, niti o legalnosti bavljenja drugih zemalja aktivnostima u vezi s protupješačkim minama na albanskom teritoriju, unatoč mogućnosti da to učini 1999. kad je Albanija potpisala Sporazum o zabrani mina. Vidi Landmine Monitor Report 2002, str. 51. Godine 1999., inženjerijske jedinice američke vojske navodno su bile razmještene u Albaniji s protupješačkim minama i sustavima their delivery systems kao dio Task Force Hawk da bi pružile podršku operacijama na Kosovu.
^{[8 ]}UN, “Zemlje su ujedinjene u borbi protiv mina,” 4. studenog 2004., http://www.un.int/angola/press_release_landmines.  
^[9] Za više pojedinosti vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 99-101.
^{[10 ]}Vidi Landmine Monitor Report 2000, str. 560, koji citira UNMACC-ov informativni materijal o opasnostima br. 1, 27. listopada 1999.
^{[11 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 5; vidi Landmine Monitor Report 2001, str. 597–598.
^{[12 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 5; DanChurchAid, “Program humanitarnog protuminskog djelovanja u Albaniji: Godišnji izvještaj za 2004..”
^[13] “Albanski program protuminskog djelovanja,” Stalni odbor za razminiranje, edukaciju o opasnostima od mina i tehnologije protuminskog djelovanja, Ženeva, 5. veljače 2003.
^{[14 ]}Intervju s Arben Brahom, AMAE, Tirana, 25. svibnja 2005.
^{[15 ]}Intervju s Arben Brahom, AMAE, Tirana, 25. svibnja 2005.
^{[16 ]}Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 100-101.
^{[17 ]}Email poruka Lawrence Dozcyja, voditelja projekta, Projekt potpore za reformu sigurnosti, UNDP, Tirana, 19. kolovoza 2005.
^{[18 ]}Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. svibnja 2005.
^{[19 ]}Za razvoj struktura i programa protuminskog djelovanja, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 101-102.
^[20] Intervju s Arben Brahom, AMAE, Tirana, 12. travnja 2005.
^{[21 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 6.
^{[22 ]}Prezentacija Arbena Brahe, AMAE, Stalni odbor za razminiranje, edukaciju o opasnostima od mina i protuminske tehnologije, Ženeva, 14. lipnja 2005.; prezentacija, Stalni odbor za razminiranje, edukaciju o opasnostima od mina i protuminske tehnologije, Ženeva, 5. veljače 2003. Iako je revidirana strategija najavljena na Prvoj revizijskoj konferenciji u studenom-prosincu 2004., Inicijativa za regije bez mina, kojoj se Albanija priključila i koja je također bila najavljena na Konferenciji, bilježi prosinac 2005. kao ciljani datum do kojeg bi se Albanija trebala riješiti učinka mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava. “Inicijativu za regije bez mina: Primjer Jugoistočne Europe bez mina do 2009.,” pripremila je Slovenija, i prezentirala na Prvoj revizijskoj konferenciji u Najrobiju, 1. prosinca 2004.
^[23] Intervju s Arben Brahom, AMAE, Tirana, 28. ožujka 2004. i 25. svibnja 2005.
^{[24 ]}Intervju s Arben Brahom, AMAE, Tirana, 25. svibnja 2005.
^[25] Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. svibnja 2005.; Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac I, 30. travnja 2004.
^{[26 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 3, 7-8.
^{[27 ]}Internet stranica albanskog ureda UNDP-a, “Albanski program protuminskog djelovanja (AMAP) – Projekt izgradnje kapaciteta,” www.undp.org.al/?projects, stranica ažurirana 26. svibnja 2005.
^{[28 ]}Zbog povlačenja FSD-a oko 70 lokalnih pirotehničara u sjeveroistočnoj Albaniji, siromašnom području s vrlo visokim stupnjem nezaposlenosti, izgubilo je posao. AMAE je zatražila da ti pirotehničari imaju prioritet pri zapošljavanju osoblja za projekt tehničkog izvida. AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 6.
^{[29 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 3.
^{[30 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 11.
^{[31 ]}Prezentacija Arben Brahe, AMAE, Stalni odbor za razminiranje, edukaciju o opasnostima od mina i protuminske tehnologije, Ženeva, 14. lipnja 2005.
^{[32 ]}Email Arben Brahe, AMAE, 24. kolovoza 2005. Osiguranje za lokalno osoblje u slučaju smrti pokriva 50.000 USD.
^[33] AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 11; intervju s Arben Brahom, AMAE, Tirana, 12. travnja 2005.; DanChurchAid, “Program humanitarnog protuminskog djelovanja u Albaniji, Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 9.
^[34] Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. lipnja 2005.
^[35] Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac C, Aneks A, 29. travnja 2005.
^{[36 ]}Intervju s Arben Brahom, direktorom, AMAE, Tirana, 20. rujna 2005., i email poruka, 24. kolovoza 2005.
^{[37 ]}DanChurchAid, “Program humanitarnog protuminskog djelovanja u Albaniji, Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 10-11.
^{[38 ]}DanChurchAid, “Program humanitarnog protuminskog djelovanja u Albaniji, Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 14.
^{[39 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 7; Brošura AMAE/UNDP-a, “Program protuminskog djelovanja u Albaniji: Albanija bez mina i NUS-a do 2006.,” Tirana, lipanj 2005.
^{[40 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 3-4.
^[41] AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 11. Za objašnjenje manje razminirane površine u 2004., vidi prethodi dio Program protuminskog djelovanja.
^[42] AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 11.

^[43] Uništenih 2.265 mina uključivalo je: 780 PMA3/VPMA3; 768 vrste PMA1/PMA1A/VPMA1; 195 PMR2A; 520 vrste PMA2/VPMA2; 2 MRUD. Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac G, Tabela 2, 29. travnja 2005.
^[44] DanChurchAid, “Program humanitarnog protuminskog djelovanja u Albaniji, Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 18.
^{[45 ]}DanChurchAid, “Program humanitarnog protuminskog djelovanja u Albaniji, Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 18.
^{[46 ]}Intervju s Melanie Reimer, savjetnicom za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005.
^{[47 ]}Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac I, 30. travnja 2004.; vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 105.
^{[48 ]}Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. svibnja 2005.
^[49] Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. svibnja 2005.
^{[50 ]}Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac I, 29. travnja 2005.
^{[51 ]}AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” (Godišnji izvještaj za 2004.) str. 12
^{[52 ]}Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. svibnja 2005.
^{[53 ]}ARC, “Mine Risk Education Yearly Report 2004.” (Godišnji izvještaj o edukaciji o opasnostima od mina za 2004.)
^{[54 ]}Intervju s Ramadan Dishom, koordinatorom za edukaciju, ARC, Tirana, 26. svibnja 2005.
^{[55 ]}Intervju s Veri Dogjani, savjetnikom za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, Tirana, 9. svibnja 2005; AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 12.
^[56] AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 12.
^{[57 ]}Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 106.
^[58] Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 27. travnja 2005.; email poruka Norberta Hacka, ministra, Odjel za razoružanje, kontrolu i neširenje oružja, Ministarstvo vanjskih poslova, 1. kolovoza 2005. Prosječni devizni tečaj za 2004: 1 Euro = 1.2438 USD, korišten u ovom cijelom izvještaju. US Federal Reserve, “Popis deviznih tečajeva (godišnji),” 3. siječnja 2005.
^[59] Email poruka Jan Kara, direktora, Ministarstvo vanjskih poslova, 29. srpnja 2005.
^[60] Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 15. travnja 2005.; email poruka Dirk Roland Haupta, Federal Foreign Office, Division 241, 25. srpnja 2005.
^[61] Baza podataka o investicijama za protuminsko djelovanje; email poruka Janine Voigt, diplomatske suradnice, Ministarstvo vanjskih poslova, 1. srpnja 2005. Donator odredio devizni tečaj za 2004.: 1 USD = 1.35 CHF.
^[62] UNDP, “Najnoviji podaci o sredstvima donatora,” www.undp.org, prema podacima na stranci od 22. kolovoza 2005. Ovi su iznosi uneseni u procjenu ukupnih sredstava u 2004. Ujedinjeno Kraljevstvo nije uključilo ove iznose u svoje izvještaje o sredstvima.
^[63] Email poruka H. Murphey McCloya Jr., višeg savjetnika za razminiranje, Ured za odstranjivanje oružja, Ured za političko-vojne poslove, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, 4. kolovoza 2005.
^{[64 ]}ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 23-24. Ovi su iznosi uključeni u procjenu ukupnih financijskih sredstava.
^{[65 ]}ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 23-24, 40-45.
^{[66 ]}ITF, “Prilog Landmine Monitoru za 2005.,” poslao emailom Iztok Hočevar, šef Odjela za međunarodne odnose, 22. srpnja 2005. Postoci koje je izračunao Landmine Monitor malo se razlikuju od postotaka u ITF-ovom “Godišnjem izvještaju za 2004.,” str. 45.
^[67] Informaciju dostavio Arben Braha, AMAE, 12. travnja 2005. AMAE je kasnije izvijestila Landmine Monitor da su sredstva Europske komisije od 2 milijuna Eura za tehnički izvid primljena u 2003., ali prebačena u 2004. Email poruka AMAE, 6. listopada 2005.
^{[68 ]}Prezentacija, Stalni odbor za razminiranje, edukaciju o opasnostima od mina i tehnologije protuminskog djelovanja, Ženeva, 14. lipnja 2005.
^{[69 ]}Prezentacija Stefana Calabretta, glavnog tehničkog savjetnika, UNDP-AMAE, Koordinacijski sastanak EU o protuminskom djelovanju za Jugoistočnu Europu, Sarajevo, 7. travnja 2005.
^{[70 ]}Email poruka Landmine Monitoru (HI) od Juliane Buzi, AMAE, 15. srpnja 2004.; AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 12; Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac I, 29. travnja 2005.; “Albanski sud oslobodio Britanca, Bosanac osumnjičen za smrt dva Albanca koji su se osposobljavali za razminiranje,” Associated Press, 15. lipanj 2004.
^{[71 ]}Informaciju dostavila Melanie Reimer, savjetnica za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005.
^[72] Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 108.
^{[73 ]}Email poruka Landmine Monitoru (HI) od Veri Dogjani, savjetnika za edukaciju i pomoć žrtvama, AMAE, 17. kolovoza 2005.
^{[74 ]}“Albanski program protuminskog djelovanja: pomoć žrtvama i društveno-gospodarska reintegracija,” Stalni odbor za pomoć žrtvama i društveno-gospodarsku reintegraciju, Ženeva, 16. lipnja 2005; za više pojedinosti, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 108-109.
^[75] AMAE, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 10.
^{[76 ]}AMAE, “Planovi za provedbu članka 5,” 18. lipnja 2004., str. 1.
^[77] Ujedinjeni narodi, Zaključni izvještaj, Prva revizijska konferencija zemalja članica Konvencije o zabrani uporabe, skladištenja, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju, Nairobi, 29. studenog – 3. prosinca 2004., APLC/CONF/2004/5, 9. veljače 2005., str. 33.
^[78] Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 29. travanj 2005.
^{[79 ]}Za više pojedinosti o situaciji u 2003., vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 109-112.
^{[80 ]}“Albanski program protuminskog djelovanja: pomoć žrtvama i društveno-gospodarska reintegracija,” Stalni odbor za pomoć žrtvama i društveno-gospodarsku reintegraciju, Ženeva, 16. lipanj 2005.; Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 29. travnja 2005.
^{[81 ]}Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 29. travnja 2005.; informaciju dostavila Melanie Reimer, savjetnica za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005.
^[82] Za više informacija, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 109-110.
^{[83 ]}ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 43; vidi također Landmine Monitor Report 2004, str. 110.
^{[84 ]}Posebni izvještaj ICRC-a, “Protuminsko djelovanje u 2004.,” str. 31; Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 29. travnja 2005.
^[85] ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 42; Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 29. travnja 2005.
^[86] Informaciju dostavila Melanie Reimer, savjetnica za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005..
^{[87 ]}Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 29. travnja 2005.; Standing Tall Australia i Mine Action Canada, “101 sjajna ideja za društveno-gospodarsku reintegraciju preživjelih minskih žrtava,” lipanj 2005., str. 13; vidi također Landmine Monitor Report 2004, str. 111-112; informaciju dostavila Melanie Reimer, savjetnica za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005.
^[88] AMAE, “Albanski program protuminskog djelovanja,” lipanj 2005., str. 4.
^{[89 ]}Za dodatne informacije, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 112-113.
^{[90 ]}Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, “Country Reports on Human Rights Practices-2004: Albania (Izvještaj o praksi poštivanja ljudskih prava za Albaniju za 2004.),” Washington DC, 28. veljače 2005.
^{[91 ]}Informaciju dostavila Melanie Reimer, savjetnica za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005.
^{[92 ]}“Veliki napredak u pravima za osobe s invaliditetom u Albaniji,” OSCE, propćenje za javnost, www.osce.org; vidi također Republika Albanija, “Nacionalna strategija za osobe s invaliditetom,” kolovoz 2004., www.dpi.org prema podacima od 9. kolovoza 2005.
^{[93 ]}Informaciju dostavila Melanie Reimer, savjetnica za pomoć žrtvama, UNDP-AMAE, lipanj 2005.
^[94] Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 113.